Danas, 29. lipnja, Svjetski dan kampiranja obilježava se po četvrti put otkako ga je F.I.C.C. – Međunarodna federacija kampiranja pokrenula 2022,. uz podršku UNWTO, UN-ove organizacije za turizam. Ovogodišnja proslava odvija se u Karpfhamu u Bavarskoj, na 96. međunarodnom F.I.C.C. reliju koji svake godine privuče kamperiste iz više desetaka zemalja (takvo je globalno druženje održano prošle godine baš u Hrvatskoj, u Trogiru).
Datum nije slučajan. 29. lipnja je dan svetih Petra i Pavla, a Pavao je, između ostalog, bio izrađivač šatora i putnik koji je cijeli život proveo na cesti. I na neki način utjelovljuje duh kampiranja: praktičan, radoznao, spreman na avanturu i duboko povezan s prirodom i ljudima oko sebe. Njegova priča odražava same korijene onoga što znači živjeti i putovati slobodno, u miru sa sobom i mjestima kroz koja prolaziš. Teško je zamisliti bolji simbol za ljude koji biraju slobodu kretanja kao način odmora.
Ali upravo ta sloboda, i njen impresivni rast, otvara pitanja koja su ovaj dan učinila aktualnijima nego što se možda činilo 2022.
Kampiranje nezaustavljivo raste
Prema podacima koje donosi HrTurizam, Hrvatska bilježi više od 20 milijuna noćenja u kampovima godišnje, što je svrstava odmah iza Nizozemske i ispred Švedske na europskoj ljestvici. Kampovi čine oko 23% ukupnih turističkih noćenja u Hrvatskoj, što ih čini jednim od ključnih stupova hrvatskog turizma, a ne rubnom kategorijom. Ključna tržišta s kojih nam dolaze kamperisti su Njemačka, Austrija, Slovenija i Nizozemska.
Sve je to dobra vijest. Ali rast sam po sebi nije bezuvjetan razlog za slavlje.
Što se događa kad svi žele isto parkirno mjesto
Rast kampiranja donio je sa sobom pritisak koji je europske destinacije primorao na reakciju.
Nije to samo pitanje gužvi. UNWTO je pokrenula i Glasgowsku deklaraciju o klimatskim akcijama u turizmu, koju je do danas potpisalo više od 900 organizacija. Cilj: prepoloviti emisije stakleničkih plinova u turizmu do 2030. i dostići net-zero prije 2050. Kampiranje se u tom kontekstu pozicionira kao jedan od održivijih oblika putovanja, ali samo ako se prakticira odgovorno.
Cipar je jedan od primjera koji se često navodi: ilegalno kampiranje tamo ozbiljno ugrožava lokalnu floru, a neodgovorno loženje vatre povećavaju rizik od katastrofalnih šumskih požara. Portugal je 2021. zabranio divlje kampiranje uz obalu, Grčka je 2025. donijela jedne od najstrožih propisa o kamperima u Europi.
Sloboda ima uvjet
Postoji rečenica koja se često pojavljuje u raspravama o kamperskom turizmu i koja dobro sažima situaciju: sloboda koju uživamo danas postoji zato što su je prethodni putnici zaslužili odgovornim ponašanjem.
Stručnjaci zagovaraju primjenu načela koje se skraćeno naziva ABCD: Ask for permission, Be discreet, Clean up, Don’t stay more than one night. Ne radi se ni o kakvoj revoluciji, u pitanju je zdrav razum formuliran kao vodič. I upravo je taj zdrav razum ono što razlikuje kampiranje koje ostavlja destinaciju boljom od onoga koje je iscrpljuje.
Svako novo ograničenje koje neka europska zemlja uvede, svaka nova zabrana slobodnog kampiranja, svaki novi propis koji komplicira putovanje kamperom, izravna je posljedica ponašanja dijela kamperista koji je tu slobodu zloupotrijebio. I obrnuto: destinacije koje imaju dobru reputaciju za kampere, koje razvijaju infrastrukturu i potiču dolazak kamperista, to rade jer znaju da ih dobri putnici čuvaju.
Kampirati odgovorno, u ovom kontekstu, nije idealistički poziv. To je praktičan razlog zašto ova vrsta putovanja ima budućnost. Danas je dobar dan da se to prizna. I proslavi.
Ako planiraš kakvo putovanje kamperom ove jeseni ili još kojeg preostalog slobodnog ljetnog tjedna, javi nam se.
