Postoji određena slika koja prati pojam “van life.” Mladi par, pas, kombi pretvoren u dom, Instagram profil s fotografijama s četiri kontinenta, i negdje u opisu nešto poput “prodali smo sve i krenuli.” Razumljivo je da se većina ljudi ne pronađe u toj slici.
Ali tu se negdje dogodila neka zabuna. Van life kao životni stil i sloboda kamperskog putovanja nisu ista stvar. Jedno zahtijeva radikalne odluke. Drugo zahtijeva nekoliko slobodnih dana. A kampiranje u Europi nikad nije bilo dostupnije ni popularnije, posebno izvan glavne sezone.
Brojke koje govore same za sebe
U travnju 2026. Eurostat je objavio podatke koji su prošli relativno ispod radara: u 2025. godini zabilježeno je 413 milijuna noćenja u kampovima, kamper parkovima i na kampiralištima diljem EU-a. To je rast od 28,5% u odnosu na 2015., i više od rasta hotelskog sektora u istom periodu (23,4%).
Kampiranje nije trend koji dolazi. Kampiranje je trend koji je već tu.
ACSI je početkom 2026. proveo istraživanje na uzorku od više od 20.000 europskih kamperista. Rezultati su zanimljivi: prosječni europski kamperist planira pet putovanja u 2026., s ukupno 65 dana provedenih u kampu (bez djece) ili 40 dana (s djecom). To je više nego u 2025. godini.
A što je možda najzanimljivije za svakoga tko razmišlja o kamperskom putovanju: više od polovice ispitanih kamperista namjerno bira kampiranje izvan glavne sezone. I to nije slučajnost, to je svjesna i racionalna odluka.
Što kamperisti zapravo traže
Istraživanje provedeno na uzorku od 5.311 kamperista u srpnju i kolovozu 2025., objavljeno u siječnju 2026., donosi neke neočekivane zaključke.
52% kamperista preferira kampove smještene u prirodi, daleko od velikih kompleksa s bazenima, animatorima i noćnim programima. Traže mir, prostor i zelenilo. No ono što ima odlučujuću ulogu nije nimalo tako poetično – čiste sanitarije i topli tuš. To navodi čak 97% ispitanih kao apsolutni minimum, a 86% ih prljave sanitarije navodi kao najveće razočaranje.
Ljestvica je, dakle, dostižna. Mali, miran kamp u prirodi, čiste sanitarije, to je zapravo sve. A upravo to predsezona i postsezona nude u izobilju.
Zašto predsezone i postezone više nisu kompromis?
Dugo je vladao mit da je kampiranje izvan srpnja i kolovoza neka vrsta drugog izbora. Manje sunca, manje sadržaja, manje (dobrog) raspoloženja. Podaci, a i iskustvo, govore suprotno.
Lipanj i rujan su, po svemu sudeći, zlatni standard. More je toplo, gužvi nema, kampovi su napola puni, osoblje je raspoloženo, a cijene, kako kampova, tako i najma, osjetno niže. Travanj, svibanj i listopad nude sličnu prednost za one koji podnose nešto hladnije jutro i eventualni kišni dan; a uz globalno zatopljenje koje nam prosječne temperature diže sve više, proljetni i jesenski boravak na otvorenom sve češće nudе ono što je nekoć bio ljetni luksuz.
Za usporedbu: prema Eurostatovim podacima, u kolovozu se u EU realizira čak 118 milijuna noćenja u kampovima – gotovo četvrtina ukupnog broja na godišnjoj razini, u jednom jedinom mjesecu. Kampovi su prebukirani, plaže i planinarske staye pretrpane, na cestama kilometarske kolone, a cijene svega (uključujući i kampova) bezobrazno visoke. A u rujnu? Isti krajolici, drugačija atmosfera.
Ali ima i ona druga mogućnost: ne moraš uopće tražiti slobodno mjesto u kampu.
Kamper je danas zapravo energetski neovisan
Ovo je dio koji se najbrže mijenja u kamperskom svijetu, a najmanje se priča o njemu izvan krugova stručnjaka ili kamping entuzijasta.
Prema analizi europskog tržišta kampervana za 2026., energetska autonomija više nije nišna opcija, i zapravo postaje standard. Europski proizvođači su za novu sezonu gotovo u potpunosti prešli s opcionalnih na serijske sustave energetske neovisnosti: solarni paneli, litijeve baterije, inverteri. Razlog je jednostavan – kupci to traže, jer sve više kamperista parkira izvan kampa: na parkiralištima, uz rijeke, na rubu šuma.
Prema PiNCAMP analizi cijena za 2026., europski prosjek iznosi oko 49 €/noć za obitelj, ali u Austriji i Italiji pa i u Hrvatskoj premium kampovi dosežu i do 91–92 €/noć. S druge strane, off-grid parking na provjerenim mjestima može koštati nulu. Za to su aplikacije poput Park4Night nezamjenjive. Što kamp košta više, to ponekad više smisla ima biti izvan njega, a to danas više nije pitanje odricanja
Naš kamper, Adria Twin Sports 640 SGX iz 2025. dobar je primjer gdje ta industrija danas stoji – solarni panel od 150W, dodatni AGM akumulator od 100Ah, inverter 12/230V, webasto dizelsko grijanje i električno podno grijanje, grijan i izoliran tank svježe vode od 100 litara, te plinska boca od 11 kg za kuhanje. Gdje god da jesi hladnjak radi, kuhinja funkcionira, telefon i laptop se pune, grijanje pališ na jednu tipku, tuširaš se kad hoćeš (u čistim sanitarijama!), i sve to bez priključka na struju, vodu ili kamp. Parkiraš gdje ti odgovara, a ne samo tamo gdje ima utičnica.
Zagreb kao polazna točka – i zašto je to prednost
Sve gore navedeno, autonomija, off-grid sloboda, predsezone bez gužvi, dobiva sasvim drugu dimenziju kad uzmeš u obzir gdje se Zagreb zapravo nalazi na karti. Na nekoliko sati vožnje od doma imaš 5-6 zemalja, potpuno različitih prirodnih i kulturnih obilježja. S kamperom iz Zagreba ne biraš između mora i planina, između prirode i grada. Svaki slobodan vikend može biti nešto sasvim drugo.
A za razliku od klasičnog kampera, s našim Twinom u grad ulaziš bez stresa – dimenzija klasičnog dostavnog kombija, stane na obično parkirno mjesto, opremljen navigacijom s uključenim POI točkama koje ti mogu zatrebati. Kampervan kao baza za city break funkcionira savršeno – parkiraš malo izvan centra, uštediš na smještaju, grad istražuješ pješice ili biciklom. Stellplätze mreža u Austriji nudi noćenje od 10 do 15 eura praktički u srcu gradova. U Sloveniji su ekvivalent PZA lokacije, parking stajališta za kampere s punom infrastrukturom, kakvih u Hrvatskoj praktički i nema.
Slovenija sustavno bilježi i razvija lokacije za kampervane u gradovima i uz njih, Hrvatska nema ni tu polaznu točku. Kamperisti troše (u prosjeku 63 € dnevno), istražuju i vraćaju se. A taj novac ne ostaje u hotelima, prelijeva se u lokalnu ekonomiju, po restoranima, muzejima, tržnicama, trgovinama i različitim pružateljima usluga. Njemački primjer to najbolje ilustrirea: kamperisti su u 2025. potrošili rekordnih 20,8 milijardi eura, od čega je 7,2 milijarde otišlo direktno u lokalne turističke regije. Dok hrvatska turistička politika ne postavi to pitanje, novac ostaje s druge strane granice.
Dakle, van life?
Ne mora biti. Dovoljan je vikend.
Ili produženi vikend. Ili tjedan u rujnu, između kraja ljeta i prvog školskog zvona, kad su kampovi već napola prazni, more je još uvijek toplo i nitko se ne gura za mjesto pod borovima na plaži.
Kampervan čeka u Zagrebu, spreman. Nekoliko slobodnih termina za lipanj je još tu, za rujan i listopad, još više. Za one koji baš žele ljeto, možda se nađe nešto i u srpnju i kolovozu. Ako planiraš, sad je pravo vrijeme.
I ne mora biti veliki poduhvat. Vikend najam – od četvrtka navečer do ponedjeljka ujutro – dovoljan je da shvatiš o čemu se radi. Četiri dana, jedno punjenje rezervoara, i mjesto koje sam/a biraš. A onda se vratiš po još.
